Opasnosti Via Dinarice koje se ne vide na mapama

Bosna i Hercegovina se posljednjih godina sve češće pojavljuje na listama “top trekking destinacija u Evropi”. Via Dinarica, kao međunarodno prepoznata planinarska ruta, privlači sve veći broj stranih turista koji žele doživjeti “divlju i netaknutu prirodu Balkana”.

Međutim, stvarnost na terenu često je znatno drugačija od onoga što vide na društvenim mrežama, blogovima i aplikacijama. Gorska služba spašavanja u BiH bilježi sve veći broj intervencija upravo zbog stranih planinara koji se na našim planinama izgube, povrijede ili nađu u ozbiljnoj opasnosti.

Zašto se to dešava?

---

1. Hodaju sami jer vjeruju da je Balkan “lagan” za trekking

Veliki broj turista dolazi iz zemalja u kojima su planine:

• savršeno markirane,
• tehnički jednostavne,
• infrastrukturno opremljene,
• pokrivene stabilnim mobilnim signalom.

U Bosni i Hercegovini situacija je često suprotna. Staze mogu biti:

• oštećene nevremenom,
• obrasle vegetacijom,
• slabo ili nekonzistentno markirane,
• tehnički zahtjevne i fizički iscrpljujuće.

Strani planinari se pritom često oslanjaju isključivo na aplikacije poput Google Mapsa, Komoota, MapsMe ili GPX tragove koje nisu kreirali lokalci. Te mape rijetko odražavaju stvarno stanje terena.

---

2. Nemaju razvijenu “svijest Balkana”

U mnogim zapadnoevropskim državama ne postoje:

• minska polja,
• divlji, nepregledni kanjoni,
• dionice bez ikakvog signala,
• velike udaljenosti između naselja.

Zbog toga turisti često:

• kreću bez dovoljne količine vode,
• ne nose termo opremu,
• ne provjeravaju vremensku prognozu,
• nemaju plan kretanja,
• hodaju po najjačoj vrućini ili pred sumrak.

Tehnologija na koju se oslanjaju jednostavno ne može “pobijediti” bh. planine.

---

3. Minska područja – nevidljiva, ali realna prijetnja

Jedan od najvećih šokova za strane turiste je činjenica da se u Bosni i Hercegovini i danas nalaze minska polja.

Na digitalnim mapama mine ne postoje. Na terenu – itekako.

Iskustvo GSS-a pokazuje:

• odstupanje samo 50–100 metara od staze može biti kobno,
• zimi i u snijegu mine nisu vidljive,
• erozija tla može pomjeriti mine,
• lokalni savjeti vrijede više od bilo koje aplikacije.

Ovo je rizik koji strani planinari često ne mogu ni zamisliti.

---

4. Sloboda kretanja ih zavarava

Bosna i Hercegovina je za mnoge “raj bez ograničenja”:

• nema naplatnih ulaza,
• nema kontrola,
• nema dozvola.

Ali upravo ta sloboda često dovodi do pogrešne procjene. Turisti ne shvataju da ulaze u stvarno zahtjevan planinski teren bez ikakve sigurnosne mreže.

---

5. Zašto GSS stalno spašava turiste?

Jer se BiH na stranim platformama često predstavlja kao:

• “netaknuta avantura”,
• “najljepša balkanska ruta”,
• “1000 km slobode”.

Rijetko se spominju:

• minska polja,
• kanjoni bez signala,
• nagle vremenske promjene,
• izolacija,
• udaljenost od pomoći.

Posljedice tih propusta često sanira Gorska služba spašavanja – dobrovoljno, u teškim uslovima i često s velikim rizikom.

---

Šta poručiti stranim (i domaćim) planinarima?

Bosna i Hercegovina jeste prelijepa.
Ali nije bezopasna.

Prije polaska u planinu:

• informišite se kod lokalnih vodiča, planinarskih društava i GSS-a,
• provjerite vremensku prognozu,
• koristite provjerene, lokalne GPX tragove,
• ne odstupajte od markiranih staza,
• ne hodajte sami u tehnički zahtjevnim zonama,
• nosite odgovarajuću opremu.

Poštujte planinu. Poštujte njene rizike.

Jer planina ne prašta neznanje – ali nagrađuje pripremljene.